ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

Poriluk na tri načina


Nedavno smo pričali o hrani i svoju ljubav prema mesu je moj tata opisao rečenicom: pa neću valjda jest lukovac?
Znate šta je lukovac? U mojoj obitelji, to je poriluk. Kada isti pojam ukucate u google, ne dobijete ništa. Ne znam zašto smo ga tako zvali ali eto, kuhao se lukovac. To su uvijek bili tužni dani za mene jer je čušpajz od poriluka bio na crnoj listi oduvijek. Naravno da sam ga morala skuhati da vidim jesam li preboljela dječje bolesti i mogu li sad, kao ajmo reći odrasla osoba, pojesti i taj poriluk na čušpajz.


Da ne bi nitko ostao gladan, pripremila sam još jedan recept s porilukom koji se kuha kod Zvonimirovih roditelja. Točno ime jela je porilučni đumbus. Zvuči obećavajuće, zar ne? Đumbus sam već jela u kući Ferina i nisam se žalila na poriluk tako da sam bila sigurna da će ovaj recept sigurno nahraniti gladne ako to slučajno neće čušpajz.

I zadnji i najjednostavniji recept je onaj koji zapravo jako volim a to je salata od poriluka koja se oduvijek radi kod mene doma uz neku pohanu ribu npr.


Krenimo od početne ideje a to je:

Čušpajz od poriluka

2 veća poriluka
nekoliko krumpira srednje veličine
suho meso (mi smo za ovu priliku uzeli špek i suhe kobasice)
1 manja glavica luka
jedna srednja mrkva
svinjska mast (ili neka druga masnoća)
žlica brašna i crvena paprika
sol i papar

Za ovaj i za sve ostale recepte vrijedi isto. Očistila sam poriluk, narezala na komadiće bijeli dio i dobro oprala. Ispirala sam ga tri puta da bih bila sigurna da neću skuhati i malo blata koje se našlo između listova.


Nasjeckala sam suho meso i manju glavicu luka. Na malo svinjske masti sam prodinstala luk, dodala na to crvene paprike i suho meso. Kad se špek zastaklio na to sam dodala mrkvu narezanu na kolutiće i krumpir isjeckan na kockice.



Zalila sam povrće s malo vode i pustila da se prodinsta dok nije omekšalo te mu tad dodala poriluk. Opet sam dodala taman toliko vode da pokrije povrće i pustila da kuha dok i sam poriluk nije omekšao. Onaj čušpajz kojeg se sjećam je uvijek bio dosta kuhan i nije mi se sviđalo što se poriluk maltene raspadao u ustima pa sam odlučila svog ipak malo kraće kuhati. 


No ne dovoljno jer sam čekala da Zvonimir objesi kobasice na daljnje sušenje na tavan i tako se ipak moj poriluk skuhao više od planiranog. No sve u svemu to je bilo to. Napravila sam laganu zapršku i završila čušpajz sa dodavanjem soli i papra. 


Ono što ću slijedeći put probati i što mislim da bi definitivno bilo još finije je dodavanje vrhnja u čušpajz, ovaj put sam ga zaboravila kupit. Evo, priznajem. No svejedno ga kod mene doma nikad s vrhnjem nismo jeli pa neka ostane ovako. Još jedna varijacija na temu poriluka je dodavanje kuhane ječmene ili heljdine kaše, ili krumpir zamijeniti noklicama. No to će biti neka druga Forking priča, u ovoj smo uživanje u čušpajzu samo malo podebljali sa kobasicama na daščici i kojom šniticom kruha. 



Vratimo se na naše recepte a onaj drugi ziheraški je:

Porilučni đumbus

1 kg poriluka
10 dkg riže
30 dkg mljevene junetine
0,5 l povrtnog temeljca
2 dcl pasirane rajčice
sol, papar
malo masnoće
ribani parmezan po želji


Porilučni đumbus je recept koji su Zvonimirovi roditelji probali i oduševili se te prisvojili recept od gospođe Sonje Kraljić. Ne bih rekla da je to neki tradicionalni hrvatski recept, samim time što za njegovu pripremu trebate ekspres lonac, no pošto je već postao tradicionalni dio obiteljskog jelovnika, smatram da mu je i ovdje mjesto a vjerujem da će mnoge razveseliti jednostavnost ovog recepta. 


Mljeveno meso sam prodinstala na malo svinjske masti, začinila ga i na prodinstano mu dodala rižu. Poriluk smo već narezali za potrebe variva pa nam je samo preostalo redati sastojke u lonac. Malo svinjske masti na dno i onda polovica poriluka. Na to sam stavila polovicu mesa s rižom, pokrila drugom polovicom poriluka i završila s drugom polovicom smjese mesa i riže. 


Tekućina koju smo koristili je bio temeljac već kuhan ranije u kojem sam otopila 2 dcl smrznute domaće pasirane rajčice. Stavila sam više od pola litre temeljca da se slučajno ne bi uhvatilo za dno i iako recept zahtjeva, nisam dodatno dosolila poriluk da slučajno ne bi bilo preslano. 


Zalila sam redove poriluka i mesa temeljcem i stavila da zakuha, od tog trena smo kuhali đumbus pola sata u ekspres loncu. 


I to je sve! Nije li jednostavno? A okus, savršen. Još malo parmezana gore i više od toga nam za ručak ne treba. Možda neka salatica?



Evo i nje:

Salata od poriluka

jedan veći poriluk
tri tvrdo kuhana jaja
vinski ocat, ulje, sol, papar


Kad god nekom spomenem ovu salatu, većinom je prvo pitanje: Sirovi poriluk? Ne znam gdje je problem sa sirovim porilukom ali ja ga, u tom obliku, obožavam. Hrskavi, finiji i nježniji okus luka
mi savršeno odgovara.


Dakle, tvrdo kuhana jaja sam narezala na tanke kolutiće, pomiješala sa već prethodno narezanim bijelim dijelovima poriluka, začinila i gotovo!
Ponekad volim dodati u salatu i koji kuhani krumpir a na listi za probanje mi je i neki dresing s jogurtom i vrhnjem, mislim da bi savršeno odgovaralo u ovu salatu.
Voljela bih vam reći porijeklo ove salate ali kaže mama da misli da je tatina mama to radila, no ni ona više sa sigurnošću ne može reći.
Uglavnom, ova najjednostavnija salatica je moj favorit što se poriluka tiče upravo zbog njegove svježine i hrskavosti i što je najvažnije, uz porilučni đumbus je savršeno odgovarala.



srijeda, 10. siječnja 2018.

Špek fileki


Naravno da će ovaj tekst početi sa: Ili ih voliš, ili ih ne voliš. Evo ovo je prva i jedina stvar za koju ću reći ne bih hvala. Jela sam čudnije stvari sigurno ali koliko god na kraju lijepo mirisalo i koliko god svi oko mene uživali u tim toliko traženim špek filekima, a uživali su i ovu večer, moram priznati da ipak nije za mene. Moji ih roditelji obožavaju, više znam ljudi koji ih vole nego onih koji ih ne vole i presretna sam što vam možemo dati i ovaj recept.


Upoznati ste svi sa druženjima četvrtkom. Ovaj četvrtak kuhali su se upravo fileki. Pošto sam sigurna da mi u životu neće past na pamet da idem sama to spremati, brzo smo se odazvali pozivu da dođemo to pofotkati i vidjeti kako se, zapravo, špek fileki spremaju.

Glavni od kuhače bio je Ivica Posavec, Zvonimir je prekrasno sve pratio svojim aparatom a ja sam samo slušala i gledala kako nastaje ovo jelo.


Sastojci su prilagođeni velikom stolu i brojnoj ekipi za njim, odmah da znate, ovo je za cca 10 osoba.

4 kg svježih fileka
8 - 12 glavica luka
1 glavica češnjaka
40-60 dkg suhog špeka
4 mrkve
manji korijen peršina i celera, kriška korabice
8-12 žlica pirea od rajčice
6 lovorovih listova
4 žlice glatkog brašna
4 žlice slatke crvene paprike
malo ljute crvene paprike
nekoliko malih chili papričica
sjeckani list peršina
sol i papar
sir ribanac
0,5 l crnog vina
I naravno, vino za kuhara po njegovoj želji.


Krenimo od samog početka. Znate li što su zapravo fileki?
Fileki ili tripice su očišćeni želuci različitih životinja, kod nas su najzastupljeniji goveđi fileki, dok se često konzumiraju i oni janjeći. Za riblje fileke sam prvi put čula zapravo preko Bourdaina i njegovog gostovanja u Hrvatskoj kad je prvi put ikad jeo riblje fileke i to kod nas.
Naši su fileki ovaj put bili oni goveđi.
Da bi nas poštedio nekoliko sati rada i nekih drugih mirisa, Ivica je doma već unaprijed pripremio fileke. Kuhao ih je u šest voda da bi izgubile neugodan miris.
U svaku vodu se dodaje žlica soli i malo octa i svaki put fileki moraju prokuhati 20 minuta. U zadnju vodu, uz sol i ocat, dodaje se glavica luka, nekoliko češnja češnjaka i par lovorovih listova, naravno, tu zelenjavu bacamo nakon kuhanja.


Iako su fileki bili pripremljeni već prije, morali smo odraditi i demonstraciju rezanja onih svježih. Na trakice pa na malo manje komade.
Dok smo mi učili kako se režu fileki, na svinjskoj se masti već zlatio špek nasjeckan na kockice. Trebalo ga je pretvoriti u "čvarke od špeka".


Čvarke od špeka maknemo iz lonca i na tu masnoću dodamo nasjeckani luk koji lagano posolimo. Dok se malo luk prodinsta, dodamo mu naribano korijenasto povrće i lovor.


Kad se povrće prodinsta i luk postane staklast, dodamo mu mljevenu slatku i ljutu papriku. Naravno, ljutinu sami kontrolirate po svom guštu. Ovi špek fileki su ipak bili malo više šarf jer se zbog potrebe fotografiranja više puta ponavljalo usipanje paprike. 
Povrću u tom momentu osim paprike, dodajemo i  koju čili papričicu. Ovisi koliko jeste ili niste pretjerali sa ljutom mljevenom paprikom. 


Sad smo spremni za dodavanje unaprijed pripremljenih i narezanih fileka. Dodamo u povrće i zalijemo sa vodom. Posolimo i popaprimo te dodamo pire od rajčice. Pustimo da kuha dvadesetak minuta na laganoj vatri. 



U fileke dodamo i vino, na ovu količinu smo dodali otprilike pola litre crnog vina. Napravimo laganu zapršku ili umutimo brašno/gustin s vodom i pomiješamo, što vam srcu draže, do gustoće koja vam odgovara. 


Nakon toga dodati prženi špek, nasjeckani češnjak i peršin. Dolijevate vode koliko vam odgovara, volite li više juhice ili da su fileki gušći. 


Pustite da se prokuha još desetak minuta i špek fileki su spremni za degustaciju. Možete ih poslužiti posipane sa sirom ribancem za malo drugačiju aromu, ova ekipa je u tome uživala.


Dok su se fileki kuhali, spremale su se i brizle. Ivica je već doma pripremio brizle, ispanirao ih i samo smo mogli čekati da budu gotove. To je bilo za onaj dio ekipe koji nije bio oduševljen filekima ali nema ništa protiv teleće prsne žlijezde. Za mene recimo.



Unatoč svim lijepim mirisima, zaista su ovi fileki divno i izgledali ali evo, moram se pomirit s tim da neke stvari jednostavno nikad neće biti za mene. 
Sretna sam i zahvalna što smo ovaj recept mogli dobiti i gledati kako se priprema jer kao što rekoh na početku ovog posta, sumnjam da će mi ikad pasti na pamet ovo pripremati s obzirom na to da niti Zvonimir niti ja nismo dobra publika za fileke.
Hvala gospodinu Posavcu na trudu i volji. 


Ekipa je već nestrpljivo čekala dok smo mi pokušavali uhvatiti još koju fotku pa smo se ubrzo povukli i pustili da nesmetano uživaju u specijalitetu koji oduševljava mnoge i više nije toliko čest na stolovima.