srijeda, 23. rujna 2015.

Knedle sa šljivama


Danas je prvi dan jeseni. Službeno. Neslužbeno, vani je još ljeto. No u svakom slučaju, berbe su se odradile, a mi smo osim grožđa u vinogradu ubrali i nešto šljiva. Nije li pravo vrijeme za knedle sa šljivama, naše prvo jelo sa popisa deserata? Konačno i nešto slatko na blogu.


Tražeći savršen recept za savršene knedle, zvala sam i dragu mamu. U svim receptima na koje sam nalazila, spominje se krumpir. Kako su jedine knedle koje sam ja jela one mamine, nije mi bilo jasno. Zašto ovdje svi pričaju o nekakvom krumpiru, nisam vidjela da je ona ikad stavljala krumpir?
Naime, otkrit ću vam i recept moje mame.  Kaže ona, recept za "lijene žene". Bez krumpira, jer se njoj nije dalo zezati se s kuhanjem i guljenjem. Tako da u mamine knedle ide brašno, malo praška za pecivo, sol, šećer i mlaka voda. E sad kad znate recept za "lijene žene" moje mame, možemo na onaj pravi, točnije, moja kombinacija svega što sam pronašla online i offline da bih napravila savršene knedle.



Knedle sa šljivama

1kg krumpira
0,5 kg oštrog brašna
3 velike žlice ulja
2 jaja
1 mala žlica soli
1 kg šljiva, cca 20 komada
100 g krušnih mrvica
100 g maslaca


Krumpir stavimo kuhati u ljusci i dok se on kuha, bacamo se na šljive.
Domaće prekrasne šljive sam prvo oprala i izvadila im koštice. A umjesto koštica, iskoristila sam trik tete Milice i ugurala u šljive malo šećera. Zvuči jednostavno. Je. Ali traje i traje. Dovoljno da dok završimo sa šljivama, krumpir je već kuhan.


Prohladim ga nabrzinu tako da ga zalijem hladnom vodom i odmah ljuštim pod vodom. Oguljeni krumpir sam zgnječila u pire i dodala mu ostale sastojke, brašno, jaja, ulje i sol.        


Zamijesila tijesto i prebacila na pobrašnjeni stol. Još malo premijesila i napravila od tog mekanog tijesta štrucu od koje sam rezala komade za knedlice.


Svaki sam komad među dlanovima stisnula i na tu "pločicu" stavila po šljivu. Dobro sam omotala šljivu tijestom. Ne smije viriti nigdje pa treba i dobro zalijepiti rubove.


Gotove knedlice se kuhaju u slanoj vodi i ne smije ih se kuhati puno odjednom, da se ne bi slijepile. Kuhaju se dok ne isplivaju na površinu a onda još koju minutu.


 

Knedle se sudeć po online receptima, poslužuju sa krušnim mrvicama preprženim na malo maslaca. Uvaljaju se i to je to. Napravila sam ih tako, no napravila sam za sebe onako kako sam ih ja jela kao mala. Sa prokuhanim vrhnjem i posipane šećerom. I da, to je taj okus djetinjstva. Slatkasto vrhnje, fino tijesto i fine kiselkaste šljive. Morat ću ih još bar jednom ovih dana napraviti.



I da, prije knedlica, za zagrijavanje za slatko, namazali smo na malo domaćeg kruha i domaće pekmeze. Moja draga Katarina nam je poslala teglicu onog od višnje a ja sam radila prvi put pekmez od smokava. Treba nešto i s tim pekmezima napravit, imam već nešto u planu, nadam se što prije.






Nema komentara:

Objavi komentar