nedjelja, 25. listopada 2015.

Zlevanka


Evo nas opet i opet udaramo po slatkom. Malo je hladnjikavo vani, i dok razmišljam o juhicama, eto ipak pečem. Slijedeći put obećajem neku juhu. Vrijeme je za to.
Zašto baš ovo jelo? Zbog kukuruznog brašna. Naime,  kod kuće imamo finog domaćeg mljevenog brašna od bijelog kukuruza. I prvo što mi je palo na pamet da bih mogla probati napraviti s tim je upravo zlevanka.


Zlevanka je tradicionalno međimursko jelo koje se pripremalo i u drugim sjevernim krajevima Lijepe naše pa je poznajemo i pod zlevka, zljevka i zljevanka. Ovisi o tome u kojem kraju se pripremalo. Meni teško preko usta ide zlevanka jer je kod nas doma to uvijek bila zljevka ili zljevanka.  Jasno je i otkud naziv, smjesa za zlevanku se izlijeva u tepsiju.
Ne sjećam se kad sam ovo zadnji put jela ali kad sam bila klinka, često se jelo.
Iako se priprema slatka, ne bih rekla da je desert već odličan međuobrok, večera ili doručak uz čašu mlijeka.


Krenula sam s jednim receptom i onda ga mijenjala putem jer mi se nisu svidjeli omjeri. I bila je savršena takva dorađena pa ću s vama podijeliti upravo taj recept.


Kukuruzna zlevanka:

3 jaja
15 dag šećera
1 vanilin šečer
0,25 l mlijeka (što masnije to bolje)
25 dag svježeg kravljeg sira
8 žlica kukuruznog brašna
4 dl vrhnja
prstohvat soli



Neopisivo brza priprema je ogroman plus. Jaja i šećer umutite i dodajete mlijeko i sir. I onda brašno. Nisam radila s drugom vrstom brašna pa samo mogu pretpostaviti da je drugačija gustoća a i tekstura, svakako bih sama i slijedeći put postepeno dodavala brašno, dok ne dobijem željenu gustoću smjese koja mora biti kao ona za palačinke ali gušća. U smjesu sam dodala i jednu veliku žlicu kiselog vrhnja, ostatak ide na to sve.


Protvan sam namastila i posula s malo istog kukuruznog brašna, izlila u njega smjesu i zalila s kiselim vrhnjem. I to je sve, zlevanka ide u pećnicu na 175°C 45 minuta.


Zlevanku možete poslužiti odmah nakon pečenja, ne treba je hladiti kao druge biskvite. Što je super. I da ne moram kao i obično čekati da se prvo pofotka hrana, jela bih je vrelu. Ovako je samo bila topla dok sam čula onu čarobnu rečenicu "Sad možeš jest."


Osim u ovoj varijanti, možete je raditi i tako da vrhnje umješate u smjesu, zapečete i onda premažete pekmezom od šljiva ili koji vam je god po volji. Kao i naziv, i varijante se razlikuju od kraja do kraja u kojem se tradicionalno spremala.



Naše su bake to imale u malom prstu, nisu trebale recept i sve je išlo odokativno, ubacivalo se što se imalo. Ako niste još zlevanku radili, probajte, svaki put će biti sve bolja i bolja dok ne dođete do svog savršenog recepta. Moram priznati da sam ja više nego zadovoljna s ovim. Jedina razlika od one koju sam jela u djetinjstvu iz bakine pećnice je brašno. Tekstura ovog brašna je bila drugačija. Ipak je i druga vrsta kukuruza u pitanju, i drugi mlin. Moram isprobat i sa drugim vrstama brašna. Slijedeći put.



Dok je zlevanka bila u pećnici, taman je bilo dovoljno vremena da brzinski ispečemo malo kestena. Koja je posebna čar ovih kestena? Ubrali smo ih sami u šetnji šumom i mislim da su upravo iz tog razloga bili za koplje finiji od svih drugih ikad. Moramo uskoro i neki recept sa kestenom, ili kesten pireom, imam već neke na pameti. Ako imate vi neki bakin recept, slobodno nam se javite, ili u kometaru ili na našem Facebook page-u Forking Croatia//Vilicom kroz Hrvatsku ili na mail forkingcroatia@gmail.com.






Nema komentara:

Objavi komentar