srijeda, 24. veljače 2016.

Kuhani lokoti u kiseloj repi


Unatoč tome što vani miriše proljeće, još uvijek smo u zimskom razdoblju i još uvijek jedemo prava zimska jela. Repa se kiselila prije, nažalost, nemamo fotografije, no imamo kratke upute za kiseljenje Zvonimirovog tate.


Kako to nije bilo tako davno, još uvijek mi je u nosu miris svježe repe koju smo čistili upravo za kiseljenje. Svaki put kad gulimo tu repu, fascinirana sam svježim i primamljivim mirisom i dođe mi da zagrizem u nju kao u jabuku. Svaki put i odrežem komadić i krenem ga žvakati. Miris divan, okus, meni osobno i ne tako.
Znači, oguljenu repu treba naribati. Što, vjerujte mi, nije lak posao. I traje i traje. Probala sam, nisam izdržala. Zvonimir i njegov tata su bolji u tome.
Davno je bilo kad smo mi to kod kuće radili i moram priznati da se ne sjećam uopće zato me je prilika da vidim kako se to radi iznimno veseli.

Naribanu repu treba dobro posoliti. Zvonimirov tata to radi odokativno, već ima u šaci koliko soli ide ali kad bi trebalo vagati, kaže da ide 15 grama soli na kilu repe. Ribaš, soliš, ribaš, soliš dok ne dođeš do kraja. Vidjela sam da oni to rade u velikom drvenom koritu. Veliko je da se može još jednom izmiješati repa i sol prije nego ide u vreću. Prije se kiselilo (i repa i zelje) u kaci, danas je tu vreća za kiseljenje u koju ide povrće i koja onda ide u kacu. Odlično je jer se ne prlja kaca i ima manje posla.
Što je uvijek dobra stvar. Vreća s repom ide u kacu, dobro se zatvori i na nju idu utezi. I kroz otprilike mjesec dana imate kiselu repu.


Standardno se kod nas repa jede s grahom. Što je odlično, no zanimalo me što se još radi s repom i vratila sam se, naravno, na naš popis jela hrvatske gastronomske baštine na kojem je i ovo jelo, Kuhani lokoti u kiseloj repi.
Prvo mi nije bilo jasno što su lokoti. A kad ono, krmići, kotleti, kako god ih zvali, ono fino ali suho meso svinjice.
Kotlete većinom volim ili punjene ili u nekom saftu tako da je ovo savršen recept za one koji vole malo na žlicu malo na vilicu.


Lokote je dan prije Zvonimirov tata narezao i stavio u pac. Voda, ulje i sol. Ništa više. Tako da su nas oni već napacani dočekali i samo je trebalo krenuti s pripremom.
Da ne bi bilo previše jednostavno, na malo svinjske masti sam prvo prepekla lokote, čisto da dobiju malo boje.


I da bi još manje bilo jednostavno, znate već, Zvonimir ima poseban režim prehrane pa smo njemu jedan kotlet izuzeli od repe i napunili ga ovčjim sirom iz mješine i malo špekeca. I bio je savršen. Ne znam koje mi je bilo draže, evo, ne znam.


Vratimo se mi na lokote i repu. Prepečene lokote sam stavila na stranu i u dubokom loncu zagrijala svinjsku mast, na nju bacila malo nasjeckanog špeka i redom dodavala lokote i repu. Posula sam to crvenom paprikom, zalila sve s puno vode (taman da prekrije sadržaj lonca), dodala lovorovog lista i češnjaka te ostavila da se krčka kojih sat vremena.


Za to vrijeme sam napravila prilog, ovog puta pire od krumpira. Ako bez nečeg ne bih mogla živjeti, onda je to krumpir. Uvijek mi paše u svim mogućim oblicima. Mogla bih ga jesti svaki dan, bez ikakvih problema.


Pošto je naša repa bila dosta slana, i špekec je bio slan, i meso je već bilo nasoljeno, potrebe za dodatnom soli nije bilo. Završila sam jelo s laganom zaprškom (svinjska mast, žlica brašna, još malo crvene paprike) i začinila sam s malo papra na kraju.




Posluženo s pire krumpirom, ovo je pravo zimsko jelo koje podsjeća na mirise bakine kuhinje i grije srce i dušu.

ponedjeljak, 8. veljače 2016.

Štrukli u juhi


Kad čujem za štrukle, uvijek se čudim kako netko ima volje za pravljenje pravih domaćih a ne da ih kao svatko normalan kupi u dućanu. 


Ipak je došlo vrijeme da se i ja okušam u izradi štrukli. Sve za dobrobit ovog voljenog bloga. Krenula sam od lakših, naravno, onih u juhi koji moraju biti malo deblji i malo žilaviji da se ne bi raspali tokom kuhanja.
U suradnji s Dukatom smo odlučili napraviti upravo ovaj recept s Dukatovim kiselim vrhnjem.
Pravo domaće zimsko jelo. Malo na žlicu, okrepljujuće a daje energije.



Štrukli (cca 12 komada)
Tijesto:
550 grama oštrog brašna
prstohvat soli
dva jaja
1,5 dcl mlake vode

Nadjev:
400 grama svježeg sira
1 jaje
prstohvat soli

Sve već znate, od navedenih sastojaka sam umijesila tijesto. Čvrsto. Vodu uvijek dodajem malo po malo jer mi većinom ako točno slijedim recept ili bude previše ili premalo. Ne znam o čemu to ovisi? Možda o kvaliteti brašna?


Uglavnom, umijesila sam tijesto i pustila par minuta da odstoji pokriveno krpom. 
Za to vrijeme sam pripremila nadjev za svoje prve štrukle. Jednostavno je. Pomiješala sam svježi sir, jaje i malo soli. Sol si odredite sami, ja volim osobno slanije pa znam nekad i pretjerati. Nadjev je brzo gotov i najjednostavniji, rekla bih, dio pripreme ovog preinog tradicionalnog jela. 


Podijelite si tijesto u dvije bulice, čisto da vam bude lakše razvaljati. Rado bih rekla da sam eto u trenu razvaljala tijesto no moram priznati da u zadnje vrijeme često koristim svog asa iz rukava iliti onog iza fotoaparata. Samo zato što mogu. Jer ipak ima nešto više snage u njegovim rukama i u tren oka je tijesto razvaljano. Ja, bit ću iskrena, onda samo dovršim posao, malo poravnam di je ostalo deblje i to je to. 



Nadjev sam razmazala na tijesto i savila u savijaču. Da mi nadjev ne bi iscurio, pritisnula sam prstima zamišljene krajeve svake štrukle i na tom pristisnutom dijelu ih prerezala. Ne, nisam ih rezala nožem. Rezala sam ih tanjurom. Ne pitajte me zašto, jednostavno jer se to tak radi.



Nije bilo baš tako teško kako sam si zamišljala. Štrukle smo napravili, idemo na juhicu.


1 glavica luka
malo svinjske masti ili ulja
žlica brašna
začini, sol. papar. crvena paprika
svježi peršin
1 litra vode
Kiselo vrhnje Dukat


U plitki a širi lonac sam stavila žlicu svinjske masti na kojoj sam prodinstala isjeckani luk. Kad se luk prodinstao, dodala sam slatke mljevene crvene paprike i zalila sa pola litre vode. Štrukle sam jednu po jednu stavljala u juhu i dodala ostatak vode. Kad je zakipilo, posebno sam umutila jedno kiselo vrhnje sa žlicom brašna i pola decilitra vode i dodala u juhu. 



Kuhala sam štrukle tako 15 minuta a dok se juhica kuhala, pripremila sam sitno sjeckani svježi peršin i servirala u zdjelice. Štruklama u juhi sam dodala još žličicu vrhnje, posipala peršinom i eto ga, juha sa štruklima je spremna. Nama je bila prefina i još nam je od ovog pokušaja ostalo štrukli koje sam smrznula i skuhala drugom prilikom uz neki jednostavni umak.