srijeda, 7. veljače 2018.

Placke


Jeste li ikada čuli za placke? Radi se o još jednom jelu kojeg pamtim iz djetinjstva no nisam zapamtila puno više od naziva i okusa.

Ovaj recept želim napraviti od prvog dana ovog bloga jer od djetinjstva nisam čula za njega niti ga jela. Toliko je davno sjećanje da nisam pamtila kako se režu ni kako se poslužuju.
Zvala sam mamu koja mi je rekla kako je to baka radila, u isto sam vrijeme kontaktirala i prijateljicu koja je pitala tetu i bio je to isti recept iz sela u kojem sam živjela kao dijete.
Radila sam malu količinu čisto da probamo,  nisam znala hoće li se ovo jelo svidjeti baš svima.


Recept:

0,5 kg krumpira
150 grama oštrog brašna
malo soli

otopljena svinjska mast
kristal šećer


Ovo je zasigurno jedan od jednostavnijih recepata no jedan mi je od dražih upravo zbog tog okusa djetinjstva koji se tako rijetko vrati.
Kad sam bila tako mala, nije uvijek bilo čokolade kad si se zaželio slatkog. Tu je bio kruh i pekmez, mast na kruhu posipana šećerom (taj okus djetinjstva mi puno ne fali, moram priznati) i placke kao brzinsko rješenje za dječju želju za slatkim.


Kao što je baka to radila, krumpir sam skuhala kao za pire, oguljen u blago posoljenoj vodi. I pire je noviji izraz, kod nas se dugo zvao tenfani/ temfani krumpir. No kako god se zvao, krumpir sam zgnječila drobilicom za krumpir, posolila i dodavala mu malo pomalo brašno dok nisam dobila kompaktno ali mekano tijesto koje sam mogla razvaljati.


To je najjednostavnije krumpirovo tijesto poput onog za njoke ili knedle, samo u malo drugačijem obliku.
Razvaljano tijesto sam prerezala na četiri veća kvadrata koje sam onda podijelila na osam trokutića.


Toga se recimo nisam sjećala, kako se točno placke režu. Joker "zovi mamu" iskorišten.


Ključan dio za pripremu placki je starinski šporet na drva na čijoj ploči se one peku. Možda bi sličan okus imalo na tavi, treba probati, no okus placki sa šporeta na drva je onaj koji poznajem.


Čim su dodirnule vruću tablu, već sam bila opet dijete i znala da sam sve dobro napravila. To je bio taj miris!


Malo je teško bilo kontrolirati brzinu pečenja, kaže mama da sam ih ipak malo prepekla, baka nije tako jako pekla, a ja nekako pamtim baš taj okus i izgled tijesta sa tamnim točkama. Najbolji dio mi je bio kad sam okrenula placku i ona je svojim još nepečenim dijelom dodirnula vruću tablu i napuhnula se da bi već koji tren kasnije bila savršeno pečena i opet ravna.


Gotove placke redamo u tepsiju, i zalijevamo sa otopljenom svinjskom masti. Znam da ne zvuči privlačno onima koji je ne konzumiraju ali zaista je savršeno. Kao alternativu mogu u toj ulozi zamisliti otopljeni maslac.


Masne vruće placke sam posipala kristal šećerom i bile su spremne za degustaciju.


Zvonimirovi roditelji su bili toliko zadovoljni da je tata rekao da će ih spremati za tradicionalno četvrtkovanje a Zvonimir je slatku varijantu zamijenio onom ipak malo mesnatijom i prekrio placke domaćim crvenim kobasicama. Svatko ima svoje viđenje slatkog za prigrist, šta da vam kažem osim da su placke funkcionirale i u slanoj varijanti.


A znate što smo pili uz ovo slatko vraćanje u djetinjstvo? Divku! Od djetinjstva nisam vidjela paket Divke u kući i kad smo pričali o ovom receptu, zamislila sam si vruće placke i šalicu Divke. Rečeno učinjeno.




2 komentara:

  1. Super recept! Isprobala na tavi, naravno da nije kao na ploči starog šparheta, ali kad staviš gore malo masti, pa češnjaka ,pa crvene paprike......njamiiiii!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Tatjana, drago nam je da ste isprobali recept i kombinirali ga sa svojim sastojcima, sviđa nam se kombinacija, morat ćemo i to probati <3

      Izbriši